Predivan pogled na zelenu šumu, zrak visoke kvalitete koji bi se šaljivo mogao pakirati u limenke i prodavati za dobre pare u ostatku svijeta, prekrasan vinograd i hladovina stare smokve, izvor u malenom bunariću na dnu provalije i tako čista, ledena voda bez filtera i posebnih dodataka daleko od gradske vreve i užarenog asfalta. Dođe čovjeku da se nikad ne odvoji od takve idile.
I kao svaki materijalista u današnjem društvu odbiju se lijepe misli u sasvim drugom smjeru, kada ću špricati, jel vrijeme, treba pogledati kalendar, ajoj, ode sva ona ljepota, sve što čovjeku treba da se stopi s prirodom, a to je opuštenost i dobar sluh za obostrane potrebe čovjeka i prirode. I tako svake godine ostanemo zatečeni s nekim novim planom prskanja vinove loze??!! Pa što je to što se mjenja i zašto se mjenja zapitam se svaki put??!! Kako to da svaki proizvođač izmišlja nova imena, nove doze, nove slike i ambalažu preparata?? Ljudi moji pa kod nas umjesto da se radi na brendiranju prirodnih proizvoda proizvedenih po starinskim recepturama uz starinske kvalitetne načine uzgoja odvija se sasvim suprotno brendiraju se GMO proizvodi, brendiraju se pesticidi i kojekakva "zaštitna sredstva". Katastrofa na što smo spali, pa zar nam nije jasno da nije baš sve što dolazi izvana baš tako dobro kako za nas tako i prirodno okruženje oko nas. Kada čemo shvatiti da je priroda živo biće koje osjeća sve što i mi??
Opet mi pogled i duša padnu na vinograd, šumu, obronke i padine i sjetim se svog oca koji je godinama obrađivao isti vinograd, imao iste prinose, imao istu kvalitetu grožđa, imao iste bolesti u vinogradu, imao istu kvalitetu vina, a sve to je prskao godinama s istim materijalom, a i prskalicom (bakrenom - danas je to nemoguće vidjeti jer bi već bilo ukradeno 
). Nije pratio planove i strategije jer vinograd je živo biće u okruženju stopljeno s prirodnim pojavama i atmosferskim djelovanjem naše majke Zemlje te se trudio prošetati svojim vinogradom, opustiti se od napornog rada i zaviriti u svaki kutak tog živog bića, vidjeti i čuti koje su njegove potrebe pa tek onda uz dobru kupicu vina odlučiti ima li potrebe agresivno primjeniti otrove kako bi poslije bilo "bolje" grožđe, a i "bolje" vino što je uvijek činio uz dozu, da ne kažem gnušanja jer je smatrao da sve što "baci po trsju bu na kraju i pil".
Često se zapitam, koliki je utjecaj industrije i tvoraca kojekakvih preparata na sačinjavanje i preporučivanje "zaštite" poljoprivrednih dobara, postoji li uopće famozna "zaštita" ili ima u biti sasvim kontra efekt na prirodu i sve ono što nas okružuje. Što mi to zapravo danas konzumiramo? Odakle svakoga dana sve više alergija, Parkinsa, Alzheimera, multiple skleroze ? Pročitajte nuspojave preparata koje koristite za prskanje, pomnožite s brojem prskanja, tretiranja u godini (sada ne govorim samo o vinogradu nego i svim ostalim usjevima i živom bilju koje mahnito tretiramo pod utjecajem propagande kojekakvim preparatima koji direktno izazivaju gomilanje toksina u živim bićima tzv. štetnicima koje ubijamo ne bismo li ostvarili veće prinose i "bolju kvalitetu krajnjeg proizvoda, a što je sa sekundarnim djelovanjem? Mislite da otrov jednostavno ispari iz biljke??!! iz ploda ??!! iz svega što mi na kraju koristimo??!! Iskreno, još nisam čuo da tako nešto postoji, ali tko zna možda se varam.
Fasciniraju me slike prelijepih jabuka bez ijedne točkice, vinogradarske breskve pozamašne veličine i sve one prelijepe vočke na slikama i proizvodi na policama trgovine koji blještavim sjajem s polica trgovine mame da ih kupite, a kad ih kupite opet se morate zapitati - gdje se izgubio onaj prirodni okus?, zašto je sve bljutavo?, tko je to učinio? - pa mi narode, prisilno dozrijevanje uz pomoć kemije, GMO hrana i većina proizvoda oko nas, sve je otišlo u tri .....
Daleko, daleko sam otišao, a samo sam htio prokomentirati Plan prskanja vinove loze, aahhh. Sve je to nekako, rekao bih, loše, a tko je tome kriv?? Uvijek se traži krivac, ma ne postoji ovdje individualna krivnja, SVI smo KRIVI i sutra čemo u trgovinu po novi preparat jer sigurno će novi preparat bolje da nas terminira od onog starog u ružnoj kutiji s ružnom slikom, a o galici i vapnu, koprivama i masi drugih preparata da i ne govorim.
I tako pogledam kalendar uzmem kantu, zagrabim vodu iz bazena, ulijem vodu u bure, isipam preparat (s lijepom, ma što lijepom, predivnom slikom grozda muškata u vodu, malo promiješam, ulijem u špricu (naravno motornu, tko je još vidio trošit vrijeme na ručnu) i tako več deveti puta ove godine(normalno po Planu prskanja vinograda za 2011), a sve to s primisli da od nagodinu više to neću i neću i stvarno neću i sve tiše i tiše i tiše dok se riječi ne izgube......